Na Groblju Belafuža u Zadru dana 15. listopada 2025. pokopan je barba Mirko Pestić. Nekoliko dana prije prestao je njegov zemaljski život.
Omiljeni barba Mirko, osim što je bio istinski obiteljski čovjek, neraskidivo je bio povezan i s Jedriličarskim klubom Uskok. Na Vitrenjak je dolazio danomice i bio je, što bi se reklo, prava pravcata klupska ikona. Premda nije bio jedriličar, spadao je među one ljude koji su Uskok na različite načine podupirali.
– Recimo, kad god bi za neke događaje ili akcije trebale brodice, tu je bio barba Mirko. Imao je svoj kaić i ne jednom isplovljavao je u situacijama kad je nužno bili postaviti bove, prevesti nekoga do određene točke ili, jednostavno, biti na moru u klupskoj službi. Davno, dok je Uskok još bio angažiran u organizaciji plivačkoga natjecanja Preko – Zadar, barba Mirko uvijek je sa svojim kaićem bio na raspolaganju – zbori barba Sloboda Vrdoljak ili bolje – Vrda.
Dakako da klupski život nije samo ono što se zbiva na moru. Puno je tu aktivnosti u hangaru, oko hangara, na privezištu…
– Je, je… barba Mirko redovito je bio sa mnom ili s još nekim tko se tu našao, a da smo radili na roštilju. Ili u kuhinji. Ajme, koliko smo puta spremali jelo za desetine i desetine ljudi! Barba Mirko nikad nije propustio pomoći. On je jedan u nizu mnogih bitnih ljudi koji su na ovaj ili na onaj način doprinosili da regate i druga zbivanja na moru prođu u najboljem redu.
Volio je on, barba Mirko, društvo.
– Dok je bio zaposlen imao je, naravno, nešto manje vremena, ali isto bi u danu našao dovoljno sati što ih je provodio u klubu i oko kluba. Poslije, u mirovini, imao je više vremena i uz još nekolicinu činio je skupinu koja se svakoga dana sastajala u kafiću i ugodne sate provodila u dobrom društvu.
Razgovori, prijateljska podbadanja, razmjena mišljenja o svemu i svačemu.
– More, brodovi, jedra, vjetrovi, ali najviše smo ćakulali o ribolovu i o ribama. Imalo se u tim razgovorima što čuti, imalo… Eto, dio toga društva je i Željko Fafanđel, čuveni majstor plastičar, ali i vrhunski lignjolovac. Tu je i šjor Sveto Košćica, nekad jedan od vodećih ljudi u Tankerskoj plovidbi, svraćao je i Mićo Matak, majstor udičarenja. Nama je šjor Mirko svima bio drag i ugodan sugovornik.
U zadnje vrijeme, govori šjor Vrda, barba Mirka dovezao bi netko iz obitelji sasvim blizu kafića.
– Malo je lošije hodao, ali nije želio izbivati s naših susreta. Dolazio je dok mu je god bilo moguće. Njegov odlazak sve nas je teško pogodio. Nedostaje nam i nedostajat će nam. Svima.
Barba Mirko, počivajte u miru. (bp)
Fotografije obitelji Pestić. Na naslovnoj je barba Mirko posve lijevo, barba Vrda u sredini, a šjor Mićo desno. Na fotografiji u tekstu, slijeva Milan Odak, Mirko Pestić, Mirko Klarin i Ive Mustać.
