Ovako je uplovljavanje u cilj Aurore, jedrilice pod zastavom Uskoka, u neka doba noći s ponedjeljka na utorak, 8. na 9. prosinca 2025., opisao (i objavio) Maginblu:
- I tako dok normalni svit spava, Jere i Ivan odlučili su nas sve držat budne! Uspili su, nisu odustali! Bravo za obojicu! Ivan Mokos i Jerolim Jurišić sa svojom Aurorom u 02:19, 23h u uorak, 9.12.2025. ušli su u cilj! Ovim je gotov natjecateljski dio regate Sveti Nikola za samce i dvojce 2025.
Aurora je, dakle, u skladu s imenom (nomen est omen) gotovo dočekala – zoru!
No, evo gdje je to bilo, kako je bilo i što o nastupu na regati kažu članovi dviju Uskokovih posada…
Tradicionalna međunarodna regata Sveti Nikola za samce i dvojce u organizaciji JK-a Mornar iz Splita održana je povodom Dana zaštitnika pomoraca i putnika i blagdana sv. Nikole. Ruta regate protezala se preko Palagruže, Glavata, Stipanske, Ispride, Maslinice do Splita, što je oko 160 nautičkih milja. Propozicije su nalagale da je maksimalno vrijeme unutar 58 sati od starta u Komiži. Na startu je bilo 19 jedrilica iz Hrvatske i iz Slovenije, 12 s dvočlanom posadom, a sedam s jednim članom.
Na jedrilici Roko jedrili su su Anđela Uhoda i Luka Jakovčev, a na jedrilici Aurora Ivan Mokos i Jerolim Jurišić. Pripreme za nastup dviju posada bile su opsežne. Kao logistička i moralna potpora posadama Roka i Aurore na regati su iz Uskoka bili Marija Uhoda sa sinom Nikolom, te Ivona Jeličić i Ivan Zelenčić Zele.
- Anđela Uhoda, Ivona Jeličić i ja preuzeli smo jedrilicu Roko u marini Kremik, te njome plovili do Komiže. Ivan Mokos i Jerolim Jurišić svojom su jedrilicom Aurora plovili od Zadra do Komiže – govori Ivan Zelenčić Zele.
U Komiži je, u skladu s tradicijom, na Dan sv. Nikole, zaštitnika grada Komiže, bogat program.
- Da, bili smo nazočni na misi i na njihovu ritualnom spaljivanju drvene barke u povodom blagdana Svetog Nikole.
U nedjelju, 7. prosinca 2025. bio je start. Iz Komiže ruta je vodila prema Palagruži.
- Po prilično zahtjevnim uvjetima zbog konfiguracije Komiške vale, u kojoj tramontana čas puše iz sjeveroistoka, čas iz jugoistoka, a čas iz svog izvornog sjevera, samci i dvojci izmjenjivali su se na čelnoj poziciji svakih pet, šest minuta. Prognoza je bila obećavajuća i očekivalo se da će regata do cilja biti neizvjesna i uzbudljiva – javio se u nedjelju Ivan Zelenčić Zele.
Na moru, dakako, dinamično, uzbudljivo…
- Ma, da smo samo i na startu bili, za nas bi to bila velika stvar! Anđeli i meni ovo je bio prvi nastup na ovoj regati. Naravno da nismo u kontekstu plasmana sebi nabili imperativ – zbori Luka Jakovčev.
Anđela, pak, dodaje:
- Avantura, iskustvo…
Zimsko je doba, puno je mraka tijekom 24 sata, more otvoreno…
- Bilo je vjetra različitih smjerova i snage. Kako smo spavali? Na smjene, malo ubiješ oko u zamjeni jedara i to je to – kaže Luka.
U jednom trenu, pak, u ponedjeljak, 8. prosinca, Anđela Uhoda i Luka Jakovčev na jedrilici Roko snimili su video poruku. Tu i tamo razabrala bi se poneka riječ jer je vjetar nemilo „tukao“ mikrofon. Moglo se tek razaznati da su u trenutku snimanja kod sjeverne punte Paklenjaka, da čekaju tramotnanu i da ih ekipa čeka kod Maslinice.
Jedri se, jedri i jedri… nikad kraja!
- A eto, jeli smo i pili svaka četiri sata, po dinamci obveznih javljanja organizatoru. Ma, nema gladi kad je ovako, koncentrirani smo na sve što se napraviti mora – reći će Anđela.
Brod su pripremili i opremili u skladu s propozicijama, posebno se nisu spremali za nastup.
- Imali smo dvaput treninge u Zadru. Cijeli život smo skupa u klubu, izvrsno se poznajemo i to je za nas bila prednost. Držali smo se sigurnosnih mjera i, eto – dojedrili! – govori Anđela.
U ime posade jedrilice Roko, zaključio je Luka:
- Prezadovoljni smo i presretni. Veliki su izgledi da ćemo se javiti i sljedeće godine. Hvala na potpori našim kolegama i prijateljima iz Uskoka, Zeli, Mari i njezinu Nikoli, Ivoni, te Kreši Džakuloviću i svima drugima koji su nas poticali za ovaj nastup.
Na Aurori, na drugoj jedrilici pod Uskokovom zastavom, jedrili su Ivan Mokos i Jerolim Jurišić. Jest da su do cilja došli kao 17., a dvije su posade ostale bez plasmana, jest da su ih svi čekali i čekali, ali…
- Mi smo itekako zadovoljni! Primarno je završiti regatu unutar vremena, u čemu smo mi uspjeli, premda smo prema općoj procjeni imali „najsporiji“ brod. Malo nam je i vrijeme odmoglo jer smo u završnom dijelu na bonaci plutali nekih pet, šest sati, ali u cjelini dobro smo se držali – kaže Ivan Mokos.
Njegov kolega, sujedriličar, Jerolim Jurišć govori da još preslaguje dojmove.
- Ha, meni je bilo itekako drago kad smo vidjeli da nas svi čekaju i da su nam pripremili bakljadu. I dočekala nas je topla juha na stolu, bilo je i šalše i još koješta da se okrjepimo!
Nakon starta u Komiži dogodila se nevolja.
- Puknuo nam je đenaker. Sanirali smo to, ali smo malo izgubili vremena. Od Komiže do Palagruže bilo je dosta vjetrovito, puno valova i hoćeš, nećeš to unese malo stresa. I kod Glavata je bilo snažnoga vjetra, a valja sve napraviti da budemo sigurni – kaže Ivan.
Prvi put su i oni na Regati sa samce i za dvojce.
- Moj otac Edi dvaput je jedrio kao samac, a kao dijete pratio sam to, kao i cijela obitelj. Mene je davno jedrenje zarobilo i brata mi Filipa (on je i hrvatski reprezentativac, vrhunski jedriličar, olimpijac…, pr. a.), a Ivan i ja dogovorili smo se za nastup, malo trenirali u Zadru da upoznam brod da možemo odjedriti ovu regatu. Umor? Je, je… ima umora, ali to sve dođe posli regate – kaže Jerolim.
Obojica ističu da je cijeli šušur, cijeli program i u Komiži i poslije, značajan događaj u jedriličarskom miljeu.
- U Komiži ima malo vezova i 20 jedrilica je maksimum. Dobro nas je uzbibalo u toj maloj luci… Jedna se jedrilica nije na startu pojavila, pa je krenulo 19 brodova. Zadovoljstvo je biti dio te priče pune tradicionalnih sadržaja. Inače, tijekom jedrenja nadvlada se i umor i glad… Meni je, recimo, najbitnije bilo uhvatiti tren – dva za ispružiti se. Puno se sjedi – kaže Ivan.
Jerolim će zaključiti da će još dugo prebirati sve što je doživio, da će sasvim sigurno i veoma ozbiljno razmisliti o nastupu i u 2026. I:
- Jedrenje je strast!
A Ivan:
- Osobno mi je Sušac najdraža regata, radujem se i svim drugim regatama, a ovu ću, dakako, dugo pamtiti po mnogočemu. Na moru je čovjek slobodan.
Aurora se vratila na Vitrenjak, a Roko je otplovio prema matičnoj luci. Za Uskokove krstaše još je jedna regata u godini koja je, eto, došla blizu kraja. Božićna regata, krstaši open, (vidi ovdje) 20. i 21. prosinca 2025.
Plasman Sušac 2025. vidi ovdje.
Plasman ORC vidi ovdje.
Plasman THC vidi ovdje.
Tekst: Bernard Paleka
Foto: Ivan Zelenčić Zele, posade Aurore i Roka, Maginblu/JK Mornar
