Postoje tri vrste ljudi: živi, mrtvi i oni koji plove.
Platon
Sretna je okolnost bila da je svojedobno zadarski SAS (Tvornica specijalnih alatnih strojeva) dio ostvarenoga profita, a radilo se i puno i dobro i zarađivalo, umjesto u središnju blagajnu onodbne države ulagao u različite projekte i u različite sadržaje u matičnom Zadru. Tako je bilo i 1986. kada je SAS osigurao novac da se za flotu JK-a Uskok nabave jedrilice čiji je proizvođač bio čuveni Elan. Osim određenoga broja jedrilica Elan 19, kupljena je i jedrilica Elan 31 R. Upravo na toj je jedrilici legendarni Dušan Puh u Švedskoj na SP (po IOR) osvojio naslov svjetskoga prvaka.
- Ta jedrilica nosila je ime Gringo i kad je dojedrila na Vitrenjak ime je ostalo! – govori Draško Stipić, jedan od tadašnjih članova prve Gringove posade.
Na naslovnoj fotografiji šestorica su na Gringu – Leo Kvarantan, Emil Gregov, Mirko Klarin, Ermano Stipčević, Draško Stipić i Ive Antić.
- Fotografiju sam dobio od kćeri jednoga od tadašnjih članova posade. Nisam siguran, ali mislim da ju je snimio jedrar Tokić koji je tada surađivao s Uskokom – kaže Draško Stipić, današnji predsjednik kluba.
Kormilar je u toj posadi bio Ermano Stipčević.
- Da, on je bio na kormilu, a ako bi ponekad izostao, onda sam kormilar bio ja. Povremeno bi u posadi bili Branko Bogdanić, Pero Kragić, Boro Antić, Tomo Jablan, Dorian Perović, Živko Penzar… a relativno brzo smo se uigrali, profilirali kao najbolji Uskokov krstaš i redovito nastupali na različitim regatama. Pretežito na Kvarneru jer je Ermano preferirao natjecanja u tom dijelu Jadrana, premda smo nastupali i na srednjejadranskim ili južnojadranskim regatama. Imali smo otprilike 15 regata godišnje i osvajali prva mjesta pretežito, druga, treća…
Oko tri godine Gringo je jedrio s više-manje standardnom postavom.
- Imali smo i termine za treninge, radili smo dosta ozbiljno za to vrijeme. Ermano je, recimo, vodio detaljan i precizan brodski dnevnik. Upisivao je svaku sitnicu i bilo bi to danas itekako zanimljivo štivo – zbori Leo Kvarantan, tadašnji član posade.
Zanimljivo je da je Leo izvorno bio veslač u Jadranu (slično kao i barba Ivo Ivanković), a poslije se prebacio u jedrenje. Nakon studija prijatelj mu Žarko Toman nagovorio ga je da se priključi posadi krstaša.
- Zimi smo trenirali, sređivali opremu i sve što je trebalo da budemo spremni za regate. Konkurencija je bila jaka, puno izvrsnih posada, a u Gringovoj klasi bilo je nekih desetak posada. U klubu je bilo još dobrih posada na drugim tipovima jedrilica, a zanimljivo je da je dio flote klub ljeti iznajmljivao i tako priskrbio dio novca.
U niz je navrata Gringova posada na događanjima susretala i Dušana Puha.
- Uh, kakav je to jedriličar! Čast mi je bila susresti se s njim i razgovarati. Izvrsno je pamtio pojedinosti s regata, sve ga je zanimalo.
Brojni su Gringovi trofeji pohranjeni u klupskim vitrinama. Ponekad, ali doista ponekad, kao momčić jedrio je i Josip Stipčević, sin Ermanov.
- Kao dječačić bio sam stalno s ocem i obitelji oko jedrilica i na moru. Mi smo imali svoju obiteljsku jedrilicu Vali, imenovanu prema mojoj sestri, a kad je došao Gringo otac je postao kormilar na tom brodu. Inače, bio je dipl. ing. Strojarstva i na jedrenje ga je nagovorio prijatelj Ivica Domijan. Imali su STAG 29 pod imenom Bijela smrt – govori Josip Stipčević.
Upravo je Josip potvrdio da je naslovna fotografija nastala kad je jedan od braće Tokić, Ivan ili Stjepan, snimio posadu 1986.
- Oni su vrsni jedrari i radili su sjajna jedra. Nisam siguran koji je od njih fotografirao posadu, ali jedan sigurno jest – kaže Josip.
Puna je torba anegdota iz Gringove prošlosti i vremena kad je na njemu jedrila početna postava.
- Imali smo, recimo, jedan spinaker samo za transfer. Valjalo je dojedriti do mjesta održavanja regate, a motor je bio slabašan. Taj je spinaker bio golem i u nekoliko smo navrata imali i neke probleme, ne bismo se baš mogli zaustaviti kad bi ustrebalo. Ili, na primjer, negdje na Kvarneru bile su dvije regate u osam dana. Ostavili smo Gringa u Novom Vinodolskom i svi se potrpali u Yugo 45, a i opremu smo vozili, pa se vozali Jadranskom magistralom – sjeća se Draško Stipić.
Valjalo se vratiti na vrijeme, ljudi su bili zaposleni, obitelji čekaju… No, njihov je entuzijazam bio golem, nepresušan, kontinuirano su bili željni nadmetanja s najboljima i nikakve zapreke nisu posadu mogle onemogućiti u cijeloj priči. Poslije je Gringo bio podvrgnut „kirurškim zahvatima“, a u nekom je trenutku prodan, pa su došle nove jedrilice i ponovno nosile ime Gringo, posade su se mijenjale,os vajale trofeje… A eto, posada iz 1986. i sebi je i svima poslije sebe otvarala horizonte.
- Iz prve postave Gringove posade, između šestorice na naslovnoj fotografiji, ovaj su svijet napustili i odjedrili drugamo Ermano Stipčević, Mirko Klarin i Ive Antić.
Tekst: Bernard Paleka
Foto: Ivan i Stjepan Tokić via Draško Stipić; albumi Josipa Stipčevića i Lea Kvarantana
