Počeo je nedjeljni ples vjetra s valovima, po ritmu koji voli svaki jedriličar. U kafiću JK-a Uskok, na terasi, najbolje je sjediti i motriti Zadarski kanal. A onaj tko pozorno motri, vidjet će i kako jedre cure i dečki u klasi Optimist, pa njihovi stariji kolegice i kolege u klasama 420 i 470, ali neće im oku izmaknuti ni skupina polaznica i polaznika Škole jedrenja.
- Eno ih kod bove!
Jedre naveliko, usvojili su vještinu jedrenja tijekom prethodnih sati i sati dolaska u klub, na treninge, a vještinu razvijaju kad god je moguće. To jest…
- Kad ima vitra!
To kaže Mate Ivić, trener. Njegova kolegica Marija Uhoda i on zaduženi su za realizaciju plana i programa Škole jedrenja.
- Vikendi su svakako zanimljivi i sadržajni. Ako vremenske prilike dopuste kao, na primjer, danas (nedjelja, 22. ožujka, pr. a.), onda djeca isplovljavaju u turnusima – govori Mate.
Sve je to već uigrano. Prva skupina je na moru, a prije toga valjalo se pripremiti, a druga čeka svoj red.
- Ja sam Luka, idem u OŠ Š. K. Benje. A je, lipo je jedriti!
Odjurio je Luka dalje, a jedan mu kolega telegrafski će:
- Šimun. Jedrim već dvije godine. Puno smo naučili!
Skupina koja čeka svoj red pomalo je i nestrpljiva.
- A, eto sad ćemo mi. Ja sam petašica u Š. K. Benje. Koliko jedrim? Pa, četiri mjeseca. Je li se bojim? Malo, malo kad jako puše i kad se jedrilica nagne na jednu stranu… Ali, priviknut će se. Kako se zovem? Ja sam Ally, došla sam nedavno iz Ptuja u Sloveniji u Zadar. Neeeee, nisam prije jedrila, a vidjela sam da ima jedrenje i prijavila se. Što želim? Paaaa, jednoga dana natjecati se…
Dok je govorila, Ally je pogledavala prema privezanim jedrilicama i čekala je trenerov poziv. Vidi se, jedva čeka isploviti…
- Ja? Ja sam Rafael, trećaš iz B. Kašića. Moram ići!
Nitko ne voli zakasniti. Dječaci i cure jure, trener Mate samo što ih nije poslao prema jedrilicama.
- Prsluci? Imate svi, dobro je, onda idemo!
Među njima bila je i Valentina.
- Idem u drugi razred, u Š. K. Benje, PŠ Puntamika. Kad sam došla? Lani u kolovozu. Što je bilo prije nego smo mogli jedriti? Pa, naučiš svašta, a da bi se moglo jedriti valja znati, na primjer, kurseve vjetra i tako… Lipo je, volim jedriti i stalno dolazim kad mogu…
Možda bi Valentina rekla još koju, ali nije bilo više vremena za ćakulu. Trener Mate već im je dao naputke i brzo su posjedali u jedrilice i eto ih učas izvan porta, počet će i oni plesati skupa s vjetrom i valovima.
- Nekoliko desetaka djece usvojilo je vještinu jedrenja, ali ne samo to nego i brojne druge vrijednosti, tijekom Škola jedrenja koja je, evo, postala cjelogodišnja. Kontinuirano dolaze i novi, a klupska su vrata i dalje otvorena svima – govori Mate Ivić.
I nisu u pitanju samo jedrilice, konopi, jedra, timuni… Riječ je i o prijateljstvu, o osvješćivanju svega što je čovjek moru i što je more čovjeku, o pripremi uma i tijela za svakovrsna iskušenja u budućem životu. Onaj tko je naučio jedriti puno više i vidi i više zna o svemu.
Tekst: Bernard Paleka
Foto: JK Uskok
