Četiri klupske jedrilice J 70, svaka sa svojom posadom, a u pratnji Strila i Ruzina, te jedan gumenjak činili su Uskokovu flotu koja je u subotu, 25. travnja 2026. isplovila iz porta…
- Ha, nije baš da nas je u početku pratio željeni vjetar, ali jedrilo se – zbori Mate Ivić, upravo onaj koji je u gumenjaku sve pratio.
Ideja je bila jednostavna – svaka jedrilica J 70 dobit će svoju posadu, a članice i članovi jesu one i oni što su, prije ili poslije, prošli Školu jedrenja, te u danom trenutku počeli jedriti u klasi Optimist.
- Osmislili smo program za dobar dio dana. Jedrenje je samo jedan segment, a veoma je bitno da smo sve posade stavili u situaciju da se na jedrilici ponašaju kako zahtijevaju okolnosti. Suradnja, koordinacija, poštivanje kolegica i kolega, promišljanje i donošenje odluke, te provođenje tih odluka… I druge pojedinosti koje su uobičajene u jedrenju. Svaka je posada autonomna i mora sve iznijeti na vlastitim plećima.
Program je predviđao sidrenje po dolasku na krajnju točku prve etape, potom iskrcavanje, zatim pravo pravcato logorovanje – priprema terena, opreme, zadaće prema rasporedu…
- Boravak u prirodi, kad ga čovjek osmisli, veoma je i poučan i zabavan. Djeca dobro shvaćaju da sve svoje usvojene vještine mogu iskazati u punini, ali istodobno i da dobivaju nove spoznaje, te da će im sve to u bliskoj ili daljoj budućnosti itekako dobro doći.
Od Vitrenjaka do improviziranoga cilja kod Ošljaka, kaže Donat Jakovčev, točno je 3, 3 nautičke milje. Prva je na cilj stigla posada koju su činile djevojčice, a druga posada čiji je kormilar bio Romeo Knežević. A treća? A četvrta?
- He, he… jedna od tih dviju posada mangupski je uključila motor i zato im se plasman ne prizna, a jedna posada nije uspjela dojedriti. A ništa, gospodo, pravila sa su jasna – kaže Mate Ivić.
Iskrcavanje, pak, bilo je u klasičnom stilu najspremnijih marinaca. Dakako da su posade Strile i Ruzine bile pri ruci, Niko i Antonia, Donat, Petra, Maris, Ena, Jerolim, te gospođe Ivić i Jurišić u pratnji svoje djece.
- Odrasli su tu, valja motriti na mnogo toga bez obzira što su glavni izvođači radova djeca.
I to kakvi! Recimo, u improviziranoj kužini radilo se naveliko od prvoga trena. Svaka je namirnica bila raspoređena na pravo mjesto, a odgovornoga kuharskoga posla prihvatili su se Tino, Gabrijel i Adrian.
- Nije problem! – uglas će sva trojica.
Kako bi koji ćevap bio gotov, kao i kobasica, sve bi se to našlo u teći, a male su ruke (bogme i velike) spretno sebi spravile sendviče. Ta, tko ne zna da se na moru ogladni!?
Neki su, pak, došli na svoje nakon što su između borova privezane ljuljajuće postelje… Tako je u jedno uskočio Romeo, a ljulja ga je Dominik.
- Moj je dido onaj meteorlog – kaže Dominik.
Naravno, svi znaju za Duška Kraljeva.
- Sad je u Banju. Svi volimo more! Zašto ljuljam Romea? Pa, on mi je prijatelj.
Romeo, Romeo…
- Moji su ujci Šime i Mihovil Fantela, a dido je Edo!
Eto prispodobe o jabuci i stablu.
- Pričali su mi ujci kako je to jedriti. Ja sam od lita u jedrenju, volim to – ozbiljno će Romeo.
Oko kužine gdje su Tino, Gabrijel i Adrian u svom elementu, sve je veća gužva. Frigaju oni i pancetu, pa nešto piletine, ćevapa i kobasica nikad dosta, a bogme će brzo i šug biti gotov. I tjestenina…
- Ajmo jednu!
Na trenutak je Tino ostavio teće i ćevape, zgrabio je gitaru, jedan dječak ukulele i učas se stvorio band.
- Nisam išao u Glazbenu školu, naučio sam od tate – kaže Tino.
Sloboda… Borova šumica, staze, škrape, čisto more… A u ime djevojačke posade koja je prva dojedrila do Ošljaka, izvoljela je govoriti Valentina:
- Kako je bilo? Paaaa, malo dosadno. Zašto? Zato što nije bilo vitra koliko triba.
Kako to da ste do Ošljaka dojedrile prve?
- A lipo! Startale smo dobro, minjale smo se na timunu, a riješile smo i jedan problem. Koji? Pa, ono kad triba polabandati…
!?
- Ma ono, znaš, kad triba đenaker s jedne bande na drugu. E, onda je nešto zapelo, ali smo to riješile.
Govori Valentina kao da je to tek tako… Ha, sigurno i jest njima! Valentina je otišla do kužine, a jedan je njezin kolega krenuo prema škrapama.
- Eno, dvi su jedrilice na krmu, dvi su na provu.
Šimun, tako se zove, kaže da jedri oko dvije godine. Živi u Sukošanu.
- Putujem do kluba i nije teško. Bio sam u nogometu, ali jedrenje mi je bolje. Teško? Ma je, ništa nije teško. Ja sam održavam i opremu, to sam naučio, pa mama ima manje posla.
Raštrkala se djeca, netko je i more provjeravao, kakva je temperatura i slično. U kužini i oko nje prometno je, paštašuta je degustirana, a onda je netko spomenuo i kolače…
- Mi ćemo na drugu etapu oko 17 – izvijestio je Mate Ivić.
E sad, logorovanje predmnijeva i pomno uređenje prostora. Kad se ode, da neki dokoni šetač ne bi ugledao smeće… I sve je bilo u redu, oprema je vraćena na gumenjak, svatko je nosio svoju prtljagu, pa su posade zauzele svoja mjesta i bio je start.
- Baš dobro, ima malo više vitra nego za prvu etapu!
Natrag, još 3, 3 nautičke milje. Na Vitrenjaku, pak, sve kao za pravu regatu. Žuta bova i crvena zastava na jarbolu na mulu.
- Dobro je bilo. Napeto, borba… Djeco, ispred hangara bit će podjela nagrada, svakomu prema plasmanu! – zbori Mate.
Uplovljavanje u porat, rasprema, strka, ali ne i zbrka.
- Mi smo prvi! – silnim će glasom Romeo Knežević.
U njegovoj su posadi bili još Dominik Jukić, Marino Matulić, Mihovil Delaš, Luciano Grancarić i Rafael Lipovac. Drugo mjesto osvojile su djevojčice Nina Gabrić, Anđela Božić, Valentina Dunat, Mila Medić, Allya Ogrinc i Lucija Nemeš.Treće mjesto pripalo je posadi Šimun Matulić,. Tino Bilan, Gabrijel Škunca, Adrian Miler, Šimun Protiv i Luka Dunatov, a na četvrto mjesto plasirali su se Šime i Lovre Parić, Maksim Jeshov, Adrian Vičević, Šime Šušić i Maro Marušić.
- Malu je nagradu dobio i Neo Santini, on je također bio s nama – na koncu će Mate Ivić.
Mame, tate, poneka baka i poneki djed kod klupice su čekali, veselili se s djecom i za taj dan zaklopili knjigu.
- Ideja je da jedriličarke i jedriličari iz klase Optimist na kraju ove sezone odu na sedmodnevno logorovanje. Ova mala regata i piknik na Ošljaku bili su i svojevrsni test i svi su položili. Spremni su za veće izazove – zaključio je Mate Ivić.
A Niko Jakovčev prisnažio je:
- U moje doba išli smo u kamp u Betinu. Svi u veliki šator, razigrano, ali i odgovorno na jedrenju i cili dan. I bilo nam je lipo!
Eto današnja djeco, neka znate. Ako vas je volja, napišite sastav o jedrenju do Ošljaka i natrag, o kužinavanju i o pjevanju, o ljuljanju, o prijateljstvu i o ponekoj, zašto ne, kaplji ljubavi!
Tekst: Bernard Paleka
Foto: JK Uskok
