Tko nije plovio, tko nije brodio
Tko se od valova skrivao
Zbog čega bi se ponovno rodio i zbog čega bi ponovno živio?
Nepoznati autor
U egidi lijepo piše – Zadarska regata krstaša! Ali, nije to samo regata, navigacija i po štapu dvaput! Prvo, ova je regata i Memorijal Jadranka Matane, čovjeka koji je živio jedrenje, u klubu i s klubom, ali je prerano (2022.) preminuo i za kojega će Mate Juras emotivno reći:
- Gromada!
Protokol regate, dakle, predvidio je i ove godine polaganje vijenca u more upravo u čast Jadranka Matane. Draško Stipić, predsjednik kluba, s prove broda Nera nešto prije 11 sati u subotu, 23. svibnja, malo prije starta navigacijskog plova, vijenac je položio na grgoljeće valiće. Taj su čin iz jedrilica motrile posade, a polaznici klupske Škole jedrenja doplovili su u Optimistima i u gumenjaku s trenerom Matom Ivićem. Isplovio je i barba Ivo Ivanković na svojoj vremešnoj jedrilici, a na mulu čin su promatrali, živo se sjećajući Jadranka, brojni Uskokovci.
- Još minuta do starta! – objavio je Luka Jakovčev iz Regatnoga odbora.
Svaka je posada sebi našla poziciju i nakon sirene što je označila start, jurnuše…
- Vidi, vidi kako Strila leti! – dobacio je Draško Stipić.
Prvi dan navigacijska ruta, kaže Mate Ivanović, glavni menadžer regate:
- Start ispred kluba, plov kroz Veli Ždrelac do Veloga Paranka i natrag do pomoćnoga cilja, potom do Ošljaka i onda prema cilju ispred Vitrenjaka. Uvijek sve lijevim bokom, nekih 28 nautičkih milja.
U kužini i oko nje
Zapuhalo je bilo dobro, svaka je posada radila kako je znala… U međuvremenu, bilo je korisno svratiti do klupske kužine. Gospođa Irena Šaran je glavna kuharica, ali i sama sebi mala od kužine.
- Ha, ha, ha… snaći ću se! Glavno da je šjor Frane (Jakovčev, pr. a.) u društvu i da možemo proćakulati.
Ona je, jedriličari dobro znaju jer su dugo njezini gosti u Paklenici, domarica u Planinarskom domu. I vrsna kuharica. A subotnji jelovnik, čulo se, bit će gulaš.
- Evo, 15 kila kapule, sedam kila mrkve, kilo i pol peršina, kilo češnjaka…
A mesa!?
- Čekaj, doći ćemo i do mesa. Papra 20 deka, kilo suhih šljiva, soli koliko triba, sedam litara vina crnoga, a njoka 30 kila…
Dobro, a mesa?
- ‘n ti jarca – mesa 25 kila, mišano veprovine i junetine!
Teta Irena užurbano posluje.
- Prvi dan priprema, razumiš. Drugi dan kuvanje! Pitala sam svoga tetka Vučka, on je bio vojni kuhar, za neke savjete. Kako se sprema za puno ljudi i slično. Koliko ljudi? Pa ovo je za stotinjak, triba to sve nahraniti.
„Mi smo zadnji!“
Sve je prethodno Irena govorila u subotu ujutro. A popodne, taman nekako kad su i zadnje posade uplovljavale u cilj, u kužinu su banuli Tino i Šimun, polaznici Škole jedrenja, a ukrcani na Loredanu čiji je kormilar Branko Cupać.
- Teta Irena!
Tu je Irena, nema straha.
- E, dico, evo za vas!
Tino je svečano izjavio da su prvi dan regate plovili u posadi na jedrilici Loredana, a Šimun dobacio:
- Mi smo zadnji!
Pa što! Zato su se do kužine popeli – prvi!
- Cili dan na moru, gladni smo – zbori Tino.
Kad im je teta Irena napunila pijate i opskrbila ih kruhom, jer njoki još nisu bili skuhani, sjurili su se do klupice.
- Uslast!
Babalu se primakao Sayonari 057, ali…
Taman su se u računalo unosili plasmani i sve ostalo oko navigacijskoga plova, a Tino i Šimun rado su, između zalogaja, iznosili svoj doživljaj regate. Na prvu, obuzeo ih je Uskokov comitas (što će reći vedrina, ljubaznost, blagost i ugodno ophođenje koje potiče zdravu i toplu komunikaciju među ljudima), a to je to – jedrenje i sve oko jedrenja čini čovjeka boljim.
Do cilja prva je dojedrila Sayinara 057. Darko Smrkinić, kormilar:
- A dobro je, prvi smo ujedrili u cilj. Kod Ošljaka nam se Babalu približio na dvije, tri dužine broda, ali kad smo okrenuli prema Vitrenjaku, odmakli smo. Vitra je bilo između 10 i 20 čvorova, dobro se jedrilo.
Sayonara 057, dakle, u subotu prva ukupno navigacijskom plovu, Babalu drugi, Giordano Bruno treći, Spooky četvrti, Lana peta, itd.
Humanitarni koncert i Vespe
Zadarska regata krstaša, Memorijal Jadranka Matane, u tri je dana okupila brojne ljude. No, na Vitrenjaku je bilo još puno zanimljivih događanja. U petak, 22. svibnja predvečer počeo je koncert u humanitarnoj kampanji Udruge Tihi anđeli.
Prepuna terasa klupskoga kafića, potom i prostor između bine i terase i sjajno ozračje u toplini profinjenih glasova Tomislava Bralića i klape Intrade. Tihi anđeli izvrsno su u dogovoru i u suradnji s JK Uskok i organizirali cijelu večer.
- JK Uskok veoma rado i u dobroj vjeri prihvatio ideju da budemo na neki način domaćin ovoj humanitarnoj akciji Udruge Tihi anđeli. Klub je uvijek za sve humanitarne akcije i doista smo ponosni na to – kaže Draško Stipić, predsjednik Uskoka.
Zanimljivo je da su na priredbu organizirano došli i članovi Lionsa iz Zadra dovevši pri tomu svoje goste iz Celja, iz Slovenije.
- Lions je udruga koja ustrajno djeluje na humanitarnom polju i svojim smo dolaskom, kao i naši prijatelji iz Slovenije, podržali i kampanju Udruga Tihi anđeli – rekla je kratko Davorka Mezić iz zadarskog Lionsa.
Vespaši
U subotu, pak, na parkiralištu na Vitrenjaku održan je skup ljubitelja Vespe kao dio programa European Vespa Regularity Championship 2026. O tomu Klaudio Perović, predsjednik Vespa kluba Zadar:
- Vespa klub Zadar je i ovu godinu, sad već pomalo i tradicionalno , organizirao jedan događaj u suradnji s JK Uskok. Nakon nekoliko susreta i natjecanja u prethodnim godinama u subotu, 23. svibnja Uskok je bio domaćin starta ovogodišnjeg Europskog Vespa Regularity prvenstva. Na parkiralištu je postavljen senzorski poligon kroz koji je prošlo oko 120, uglavnom oldtimerskih Vespi koje su tako krenule na 200 km dugu kružnu rutu kroz Zadar i Zadarsku županiju. Sudionici su bili iz 11 Europskih država a Vespa klub Zadar se veseli i budućim uspješnim suradnjama s Jedriličarskim klubom Uskok.
Prvi i drugi štap
Drugi se dan jedrilo dvaput po štapu. Posade su dobile rutu: Start ispred Uskoka. Oznaku 1 ispred Puntamike ostaviti lijevo. Oznaku 2 ispred Kolovara ostaviti lijevo. Proći kroz startno-ciljnu ravninu ispred JK Uskok (pomoćni cilj). Oznaku 1 ispred Puntamike ostaviti lijevo. Cilj ispred JK Uskok.
Išlo je kako je išlo, u pregledu ukupnoga plasmana (vidi ovdje) sve je jasno. Drugi je štap bio s malenim izmjenama, a i u nedjelju Sayonara 057 u oba je plova bila prva. Nakon što je glavni sudac Denis Marinov Bili (JK Val, Šibenik) sve sravnao i u danom trenutku obznanio, nije bilo druge nego konstatirati da je Sayonara 057 ukupni pobjednik, Babalu drugi, Giordano Bruno treći, itd.
- Nismo imali nikakvih poteškoća ni na jednom od dva štapa. Vjetra je bilo negdje do 13 čvorova i dalo se solidno jedriti – kazao je Darko Smrkinić, kormilar.
U njegovoj su posadi još Luka Smrkinić, Eugen Hoti, Neven Basioli, Emil Krpić Rambo, Marin Barić, Frenki Šimunov, Ana Mihatov, Siniša Krpić, Masimo Kovačić i Dorian Perović.
Kod Jerolima na Strili
U nedjelju, pak, na Strilu kod Jerolima Jurišića ukrcali su se Allya, Luce, Aurora, Marčelina, Aviana i Lučano, sve polaznice i polaznici Škole jedrenja. Kako je njima bilo?
- Lipo! Ja sam bio na vinču, Allya je malo kormilarila… A znaš što se dogodilo? Vadimo spinaker da ćemo dignuti, a u more nam pao štap…
Koji štap?
- Paaaa, onaj što je kao na 420. I riješili smo to Jere i ja – kaže Lučano.
Jere to je Jerolim Jurišić, kormilar Strile. Blago njemu uz takvu posadu.
Sveučilištarke i sveučilištarci
Još je trajalo sve oko regate, nedjeljno je popodne, upeklo, a oveća je skupina kod klupice. Na stolu specijaliteti s gradela.
- Mi smo sa Sveučilišta u Zadru. Imali smo dvodnevni tečaj jedrenja. Kako je bilo? Sjajno!!! Pavle, Sara, Luka i Eva, klupski jedriličari, bili su nam treneri, a polaznici Škole jedrenja Nika, Adrian, Šimun, Tino i Šime vrhunska potpora. Sve se održavalo pod nadzorom Luke i Donata Jakovčeva i Mate Ivića. I da, svatko od nas zagrizao je za jedrenje i ne treba uopće sumnjati da ćemo se, ovako ili onako, uključiti u klupske aktivnosti. Neki od nas i svoju će djecu dovesti!
E sad, moglo bi se prethodne riječi strpati pod zajedničku izjavu Sandre Hadžihalilović, Valentine Šoštarić Zovko, Zrinke Serventi, Marije Spajić, Paole Bajlo Kalmeta, Marije Žaja, Vedrane Lovrinović, Lucasa Dzape (Francuz hrvatskoga podrijetla), Rafaele Segarić, Marije Pijaca, prof. Leonarde Lovrović, Ane Martinović, Zrinke Džojić i Roberta Cimprešaka. Jedrili su oni na J 70, uz pomoć već navedenih malih jedriličarki i jedriličara, pa se tako projekt Škole mora, koji uključuje i tečajeve za studente i zaposlenike Sveučilišta u Zadru, priključio Zadarskoj regati.
- To je značajan doprinos cijelom događaju – konstatira Mate Ivanović.
Ako još postoje oni indexi – svima petica!
Gradelada i nagrade
U međuvremenu je, pod suncobranom, Zorislav Topolovčan rečeni Kiler vodio računa o žaru i gradelama. Dakako i o onomu što će na gradelama biti termički obrađeno i poslije – pojedeno!
- A što ja znam koliko ima kila! Ima koliko triba – zbori Kiler.
Prvoga je dana, inače, bio član Ruzine, a drugoga dana oslobođen je jedrenja. Jer da nije, tko bi bio kod gradela!
- Irena je dala ruku za sve drugo, bez brige!
Posade, suci, volonteri, regatni odbornici… navališe. Ukusno je bilo, nema što! Oko 16 sati, pak, valjalo se popeti u klupsku svečanu salu na dodjelu nagrada. Luka Jakovčev kao konferansje iščitao je tko je sve pomogao i zahvalio svima, a svi su pobrali veliki pljesak, poslije čega je Draško Stipić, predsjednik, uručivao plakete. Najprije po grupama, potom za ukupni plasman. I bogme, prijelazni je trofej valjalo primiti u dvojicu, puno je tu prokroma.
- Hvala svima na odazivu i na sudjelovanju. Vidimo se na Zadarskoj regati i dogodine! – zaključio je Luka Jakovčev.
Mate Ivanović, pak, kao glavni menadžer regate izrazio je zadovoljstvo, bilo je vitra, jedrilo se dobro, zanimljivo, sve je išlo k’o po špagu:
- Zahvaljujem volonterkama i volonterima Luki Jakovčevu, Mariji Uhoda, Dadi Mičiću, Anni Kostov Guberinić, Kileru, Ireni Šaran, Marijani Tokić, Antoniji Perić Jakovčev i Maris Bašić, kao i svima drugima koji su bilo kako doprinijeli veoma dobroj organizaciji i provedbi regate. Živjeli!
Time je i ovaj golemi tekst, nalik nekakvom nevještom traktatu, došao kraju. U galeriji ispod teksta jesu fotografije što će donekle dočarati cijeli trodnevni šušur na Vitrenjaku koji je, kažu, pohodilo nekoliko tisuća posjetitelja. Imali su i zašto…
Tekst: Bernard Paleka
Foto: Leo Kvarantan, Filip Brala, Irena Šaran, Luka Jakovčev, Klaudio Perović & JK Uskok
