Ocean pun suza za Charlieja Dalina
Možda je najbolje početi osvrt na ovaj prerani odlazak velikana svjetskog jedrenja, citatom s naslovnice današnjeg broja L'equipe-a, „Un ocean de Larmes“, ili u slobodnom prijevodu, Ocean pun suza.
Teško je bilo jutros samo letimično proletiti kroz sve te silne objave Charlijevih kolega i prijatelja jedriličara, velikana francuskog offshore jedrenja, kakvim se riječima i s koliko tuge opraštaju od najboljeg među njima.
Svi do jednog ističu njegove ljudske kvalitete, nevjerojatnu količinu poštovanja prema drugim kolegama jedriličarima i skromnost, vrline koje se danas ne viđaju često u vrhunskom sportu.
A za to kakav je bio jedriličar u brojkama, izdvojiti se može samo par najvećih rezultata. U otprilike 24 godine punoljetne karijere, natjecao se u jako puno različitih klasa, a prvi vrhunski offshore rezultati došli su 2008. godine u klasi mini. Poslije se upisao u legende Figaro klase sa 5 podija na La Solitaire du Figaro, neslužbenom offshore prvenstvu svijeta, koje se cijeni kao najbolja škola za kasnije transatlanske regate ili regate oko svijeta u nekoj od većih klasa (Class 40, Ocean 50, Imoca ili Ultim), koje je Charlie sve isprobao. Ipak, najveći trag ostavio je u klasi Imoca, gdje je godinama figurirao praktički kao nedodirljiv.
Sa novom Imocom imena „Apivia“, izgrađenom dijelom prema njegovim zamislima (jer bio je i inženjer brodogradnje, diplomirao na poznatom engleskom Southampton sveučilištu), na Vendee Globe-u 2020. došao je realno prvi u cilj, no naslov mu je oduzet zbog vremenske kompenzacije dodijeljenje Yannicku Bestavenu, radi potrage za Kevinom Escofierom. I danas se prepričava situacija sa dodjele nagrada, s kakvom je mirnoćom prihvatio proglašenje pobjede Bestavenu, i koliko iskreno mu je čestitao na pobjedi. No u tom trenutku sam je sebi obećao da će se vratiti i pobijediti.
Sa Apiviom je pobijedio praktički na svakoj regati koju je tih godina odlučio jedriti, i to redom: na Transat Jacques Vabre (2019.), Rolex Fastnet-u (2021.), Défi Azimut-Lorient Agglomération (2021.), 1000 Race (2021.), Vendée Arctique (2022.), Défi Azimut-Lorient Agglomération (2022.) i bio drugi na Transat Jacques Vabre (2021.) i Route du Rhum (2022.).
Uz to, bio je član pobjedničke američke posade 11th Hour Racing Team, na Ocean Race regati oko svijeta 2023.
A onda je stigla nova Imoca, „Macif“, u čijoj je gradnji sudjelovao sa još više znanja i iskustva skupljenog na prvom VG-u, te je krenuo sa ostvarivanjem obećanja datog samome sebi. Odmah se vidjelo da je Macif strahovito brz, nije bio dizajniran da s lakoćom podnese najteže uvjete južnog oceana, bio je dizajniran s idejom da bude brži od tih najtežih uvjeta, i da ih nikada niti ne doživi.
U pripremnom razdoblju, sa tek porinutim brodom, pobijedio je Rolex Fastnet 2023. i New York - Les Sables d'Olonne 2024.
I onda je došao na red Vendee Globe 2024., i Charlijeva doktorska dizertacija.
Odjedrio je Charlie samačku regatu oko svijeta kao nitko prije njega, u rekordnom vremenu od 64 dana (stari rekord do tada je iznosio je 74 dana)!
A sve to, poslije će se tek saznati, sa teškom dijagnozom rijetkog tumora.
VG 2024. zaista je bila Charlijeva regata života.
Poslije tog rekordnog VG-a, po povratku, operiran je, te je sportsku karijeru stavio na čekanje, krenuvši sa oporavkom. No nije se mogao potpuno maknuti iz svijeta jedrenja, pa mu je Macif dodijelio ulogu timskog savjetnika.
Charlie je, koliko god mu je teška bolest dopuštala, krenuo aktivno sudjelovati u planiranju i dizajniranju najnovije Macif mašine, već treće Imoce u čijem je dizajnu Charlie dao veliki doprinos.
U planovima i jakoj želji za ponovnim jedrenjem, spriječila ga je bolest, koju nije uspio pobijediti. Ogroman gubitak za svjetsko jedrenje i jedna od rijetkih utakmica koju Charlie nije uspio dobiti.
Neka ti vječno pušu povoljni vjetrovi.
Charlie Dalin (1984. – 2026.)
Ivan Mokos - Moki
```