Morem do odredišta, morem natrag! Je, cesta je na svom mistu i ima automobila dovoljno. Ali, nekakav je red da polaznici Uskokove Škole jedrenja na završno kampiranje odu i da se doma vrate morem.
- Prethodno smo bili uredili prostor, pripremili ga za kampiranje. Odabrali smo mikrolokaciju na obali zapadno od Zadra i, eto, kampirali – govori Mate Ivić, trener i koordinator kampa.
Nabrojio je profesor Mate sudionike, one male: Roza, Ljupka, Anja, Lovre, Pave, Donat, Tonka, Kaja , Miho, Luka, Neo, Rino, Nia, Allya, Marčelina, Anđela, Šime, Šimun, Šimun, Šimun, Aurora, Nina, Aviana, Matija, Valentina, Toma, Matija, Petar, Adrian, Dominik, Gopal, Marino, Maroje, Tino, Anđa i Lučano.
Program je svakako bio zanimljiv, sadržajan, atraktivan i s dovoljno adrenalina da, kako reče jedna djevojčica, zabava nikad ne prestaje.
Nekoliko kratkih izjava:
Aviana: Ima ovdje puno lipih stvari. Zabavno nam je, družimo se, upoznajemo se i jačamo zajedništvo, smišljamo nove igre…
Marčelina i Anđela: Ložimo vatru kad treba, popodne je vruće i kuvaš se, ali je zabavno. Istražujemo šumu, tražimo gljive, spremamo šatore i radimo svatove, glupiramo se, kuhamo, čistimo šumu i more, vozimo se na supovima, sviramo gitaru i pjevamo. I pozdravljamo sve! Ronimo, plivamo, malo jedrimo. Zabava ne prestaje i sviđa nam se!
Ljupka: Ovdje je baš lijepo. Malo ronimo, plivamo, jedrimo i cijeli se dan zabavljamo.
Anja: Ronimo i tražimo školjke, igramo se i drugačije, skačemo… Baš je zabavno!
Klupska flotila, uz gumenjak, brojila je pet Optimista i jedan J 70. Tri dana dinamike visokoga stupnja. Pomagali su i roditelji, njima zahvaliti valja za najviše namirnica, a pomagali su i neki klupski članovi.
- Barba Kiler je bio zadužen, a za što drugo nego za – gradele. Niko Jakovčev izronio je puno školjaka za slasnu buzaru, a pomagao je i u pakiranju prije povratka. Karlo Krpeljević bio je tu i uz pomoć roditelja Marka organizirao video zid za praćenje nogometne utakmice Hrvatska – Gana. Navijalo se iz svega glasa… Jerolim Jurišć s obitelji bio je cijelo vrijeme u kampu…
Iz prethodnih izjava nekolicine polaznica i polaznika lako ste, zar ne, mogli zaključiti da nije bilo odveć vremena za mobifone i druge sprave, za naslikavanja i slično. E, zato i nema baš previše fotografija, ali zar je to bitno!? Skužili ste, djeca su bila izvrsna, pravi ljudi u prirodi, brižni prema raslinju, prema moru, odgovorni – svatko prema svakomu. Usvajala su nove vještine (poslovanje u improviziranoj kuhinji, recimo), pospremanje šatora, te razvijala sve što su donedavno „pohvatala“, napose – prijateljstvo!
Završni višednevni kamp Škole jedrenja ujedno je označio i privremeni rastanak. Kratkotrajni. Trener Mate Ivić, kaže, vratit će se 1. rujna 2026. i zajedno s trenericom Marijom Uhoda otvoriti novi ciklus. Za početnike, ali i za one druge, one koji su već jedrenje prihvatili kao životni stil.
Punim jedrima naprid!!! (bp)
Foto: Roman Miler i Mate Ivić
