Oculi in anima sunt, non in facie
Tamaris (Tamarix) je rod bjelogoričnih stabala iz porodice metlika (Tamaricaceae). Rod sadrži oko 50 listopadnih ili zimzelenih vrsta. (Izvor: Tamaris https://www.plantea.com.hr/tamaris)
Zašto je uvod u tekst sažet u jednoj latinskoj izreci, te još dvjema rečenicama? Zašto, uopće, tekst počinje spomenom tamarisa?
Sjedeći na terasi Uskokova kafića, ili samo šećući uz more, ne možete ne vidjeti niz tamarisa posađenih tako da, kad izniknu i razrastu se, budu kao neki čuvari limesa more – kopno. Svatko je vidio te tamarise, ali nije baš svatko ta stabla vidio kao – fotografski motiv!
A Roman Miler jest!
- Zapravo, motiv mi je bilo jedno stablo, samo sam njega snimao. Zašto? Ispijajući kavu na terasi kafića gledao sam na Zadarski kanal. U nekom trenutku zapeo mi je za oko konkretni tamaris. To se stablo, onako, samo nametnulo kao motiv, a mene potaklo da mu se iznova i iznova vraćam. U različita doba dana, po različitim vremenskim prilikama i u različita godišnja doba – govori Roman Miler.
Poštovani čitatelj ovoga teksta, a veoma izgledno ujedno i čest posjetitelj (po bilo kakvu poslu ili, pak, po ne-poslu) Vitrenjaka i Uskoka, klupske terase, u nizu Milerovih fotografija uočit će puno toga. Recimo, može stablo tamarisa prispodobiti s čovjekom. I njegovim mijenama prema godišnjem dobu (hej, poslušajte Vivaldija i njegova genijalna Četiri godišnja doba!!!) – svlačenjem jednog, a navlačenjem drugog ruha. Može, također, razmisliti kako je tamaris žarišna točka, a fotograf je u kadar, gotovo pa idealnom kompozicijom, smjestio svašta – i more koje je sad ovakvo, sad onakvo i udaljeni otok i legendarni zadarski sunčev zalaz (koji obojivši nebo crvenkastim, kazali su stari, nepogrešivo navješćuje sutrašnje lijepo vrijeme) i začudnu tajnovitost Zadarskoga kanala, navlastito po tmini što ga je ogrnula…
- Stablo tamarisa uvijek je tu, a sve se mijenja. To sam želio istaknuti – kaže Roman.
I neprolaznost! I prolaznost!
Roman Miler, naš sugrađanin, i sam je jedriličar. Doduše…
- Ne spadam ja među ljude koji su zarana zajedrili. Rođen u Zadru, majka mi je iz Veloga Iža i često sam bio u brodu, na moru, na ribama, ali nisam jedrio.
Ipak…
- Kad netko uđe u jedriličarsku obitelj – a što će onda!? Tako sam i ja, postavši zet okorjele jedriličarske obitelji Cupać, počeo jedriti. Isprva pomalo, pa malo češće i tako…
Roman, zapravo, jedri kad stigne. Nedavno je bio na regati u spomen na Alena Bruketu i napravio niz fotografija. Priključio se klupskim vrijednim i etabliranim jedriličarima-fotografima Leu Kvarantanu i Antoniji Gobin.
- Moj sin Adrian polaznik je Škole jedrenja. Motiviran je, voli jedriti, a mi smo tu da budemo pri ruci u različitim događanjima.
Uz ovaj tekst priloženi su i neki drugi motivi. Roman često kao fotoaparat koristi mobifon, ali ima i klasičnu opremu.
- Kad čovjek ugleda motiv treba odmah reagirati. To je hip vremena, samo tad i nikad više.
Na njegovim fotografijama uočljivo je da za igru svjetlo-sjena ili, pak, za koloristički izraz, za dinamiku i za simetriju, kao i za kompoziciju, ima duboki osjećaj. Miler, također, voli detalj i u tomu je, kao i u drugim elementima, sasvim blizu genijalnoj braći Zvonimiru i Anti Brkanu, ali je izgradio svoj stil.
- More i sve oko mora neograničeni su izvor motiva.
Na koncu, fotografija za Romana Milera nije primarna profesija. Djeluje u jednom drugom svijetu, a u fotografiju „bježi“ kad uzmogne, kad bilo gdje i bilo kad uoči motiv.
Za čitatelja možda bi bilo zanimljivo da svaku od ovdje objavljenih fotografija – imenuje! Zgodno je kad publika nastoji „biti fotograf“, a još zgodnije ako se umjetnikovi i promatrački naslovi preklope. Tad bi se moglo zaključiti da je upravo fotograf pridonio da publika Prirodu i predmete i pojave u njoj gleda i vidi istovjetno poput njega. U konačnici, da je fotograf zaslužan što je i publika „otvorila oči“ pa u tamarisu, jedrima, valovima, nebu… spoznala i ljepotu i moć Prirode.
I baš je lijepo i duši i tijelu bivati na Vitrenjaku, bilo kad, te motriti sve oko sebe, pred sobom i nad sobom i utiskivati motive u mentalnu mapu. Pa se tim otiscima i vraćati. Makar i u snovima… (bp)
Foto: Roman Miler
