Tko zna što bi sve dali Tom Sawyer i Huckleberry Finn, da su nekim čudom živi i još većim čudom da su se u nedjelju, 4. listopada 2026. našli u Splitu, kod mjesta gdje je bila privezana jedrilica Sayonara 057, a da se mogu ukrcati i ploviti s – pozor! – malom, a velikom posadom JK-a Uskok od Splita do Zadra! Što bi dali? Izvrnuli bi svoje (šuplje) džepove i na dlanove obasjane suncem stavili sve što imaju – pribadače, botune, praćke, konopčiće… Ili, sve ono što su ta dva lika neumrloga Marka Twaina imala kao svoje najveće bogatstvo.
E, ali vremeplova nema, nije još izmišljen za stvarnost (za filmove jest) i zato su i Tom i Huckleberyy i dalje u onim svojim knjigama. A mala, ali velika Uskokova posada zapravo se ukrcala na Sayonaru 057.
- Prije dva tjedna odlučili smo pripremiti sve za preuzimanje Sayonare 057. Mirno preuzimanje, nismo kormilara Darka i njegovu posadu s Mrdujske regate zarobili – govori Mate Ivić, trener u klupskoj Školi jedrenja.
Sayonara 057 dan prije, u subotu, 3. listopada, bila je ukupno šesta, prva u svojoj skupini, a posada se nakon svečanosti i prigodnoga domjenka uputila u Zadar. Cestom.
- Mi smo došli kombijem i onda ga prepustili starijima. Posada iz Škole jedrenja malo je prošetala Splitom i spavala u jedrilici.
Kombi je iz Zadra u Split dovezao sedmoro članova.
- Je, je, to su oni koji su plasmanima na internoj regati ostvarili pravo da se voze kombijem. U nedjelju je, pak, jedna gospođa mama dovezla još četvoro i u osam sati bili smo spremni. Kupili smo spizu, itd i zaplovili.
Osim profesora Mate koji je, dakako, bio zapovjednik, u posadi su bili Šimun, Šimun, Šime, Gabrijel, Petar, Aliya, Anja, Aurora, Aviana, Marčelina i Adrijan.
- Prva postaja Kaprije. Mali predah, osvježenje, priprema za nastavak plovidbe.
Dan je bio veoma naklonjen maloj, a velikoj Uskokovoj posadi. Ozračje na Sayonari 057 i ozbiljno, s velikom dozom odgovornosti kod svakog člana posade, ali i razigrano. Malo se i pjevalo, razgovaralo, proučavalo pomorske karte, motrilo more…
- Kad smo zajedrili malo je bilo….. malo je bilo dosadno. Onda više nije, mijenjali smo se na kormilu, zezali se i tako – kaže Anja.
Valjalo je ploviti od starta do cilja nekih 70 nautičkih milja.
- Jedva smo čekali da stanemo na Kapriju jer smo naumili malo i kupati se, a bila je i pizza u planu. I znate što još!?
Ne znam!
- Trener Mate rekao je da će onoga tko prvi ugleda dupina, odvesti na paaaaalaaaačiiinkeeeee… Pa smo svi gledali u more i svatko je vikao „Evo ga, evo ga!!!“ I znate što još?
Ne znam!
- Sjajno smo se zabavili – poentirala je Marčelina.
Opet, valjalo je grdosiju od jedrilice (mrvicu više od 12 metara dužine, itd.) dobro upoznati, shvatiti jedrilje i odrađivati puste radnje što se već odrađuje na plovidbama. Svi mitološki bogovi vjetrova bijahu maloj a velikoj Uskokovoj posadi skloni.
- Imali smo i još jednu stanku jer na Kapriju nije bilo pizze, pa smo stali u Biogradu – kazuje profesor Mate.
Od Biograda do Zadra, do Vitrenjaka, što je to!? Dok trepneš…
- Svi su se na timunu mijenjali tako na najbolji način učeći, razvijajući vještine, spoznaje i slično. Izvrsno je što su kao članovi posade sa svojim obvezama isplovili relaciju od Splita do Zadra. Tako su, ujedno, dobili i izravni uvid u morsko prostranstvo, pojave na moru, u zraku, vježbali strpljenje, jačali disciplinu i samodisciplinu, socijalne navike. Sve je bilo u redu i zahvalio bih svima koji su imali razumijevanje i povjerenje, koji su nam dali potporu i omogućili našim polaznicima Škole jedrenja nezaboravan pothvat – zaključio je Mate Ivić.
A što su rekli Tom i Huckleberry? E, to bi možda najbolje bilo izravno pročitati u nekom budućem literarnom djelu čiji će autorica ili autor biti netko iz male, a velike Uskokove posade. Bez brige, neće se Mark Twain naljutiti. Dapače, bit će mu drago. I on je plovio. Doduše, rijekom Mississippi, a ne morima. Zanimat će ga, Marka, kakvi su to doživljaji bili na Sayonari 057. Jedino, možda će mu biti žao što se u družinu profesora Ivića nisu, makar potajice, ubacili Tom i Huckleberry.
A tko im je kriv…
Tekst: Bernard Paleka
Foto: Mala, a velika Uskokova posada Sayonare 057
