U Zadarskom je kanalu u nedjelju, 20. rujna 2026. poslijepodne sva sila jedara. Velikih, malih, šarenih…
- Gle čuda – na moru su Škola jedrenja, klasa Optimist ima trening, kao i klase 420 i 470, a onda i krstaši! – govori Luka Jakovčev, koordinator dvodnevne regate krstaša u spomen i u čast Alena Brukete.
Na njegovu zapisničkom stolu sve su tajne posložene.
- Nema tajni. Prvi dan bilo je straha da će prevladati bonaca, ali nije. Jedrilo se u jednom intervalu i po zapadnom vjetru od preko 20 čvorova. Svi su do cilja dojedrili u rekordnom vremenu.
Cilj je prvoga dana bio u velom Ižu. Sayonara 057 ukupno je bila prva.
- Uhvatili smo vjetar, nije bilo poteškoća – govori Darko Smrkinić, kormilar.
Jedna je jedrilica imala tehničkih poteškoća, ali u cjelini sve je bilo u najboljem redu.
- Prema protokolu. U Velom Ižu bilo je izvrsno, negdje oko 150 ljudi na događanju poslije prve etape. Veselo, raspjevano. Boi band svirao je sve u šesnaest.
Bogme, družina nije ostala ni gladna ni žedna.
- Dogodilo mi se da sam prvi put spremao tunu po jednom receptu koji je, valja, sastavio neki vrhunski znalac. Oko 20 kilograma tune, kumpira, kapule, kapara, ulja, luka, kvasine… svega što je tribalo. Spremili smo to u klubu i transportirali u Veli Iž. A nije to sve, imali smo i burgere od mesa što smo dobili iz Zagreba. Sjajno! – kazuje Ići.
Druga je etapa počela kako je i predviđeno.
- Stavili smo prolazni cilj kod Vitrenjaka, a nastavilo se do Ošljaka. Tko nije uspio odjedriti oko Ošljaka, računa mu se prolazni cilj. Drugi je dan bilo maestrala do nekih 10 i pol čvorova – kaže Luka Jakovčev.
Na cilj je prva stigla Sayonara 057.
- Zadovoljni smo. Svi su krstaši manje – više ljeti na određenoj natjecateljskoj stanci, a ova je regata uvod u seriju koja slijedi. Svoj pobjednički pokal posada Sayonare 057 predate će teti Senki…
!?
- Teta Senka je mama čija dica jedre s nama, a kako joj je rođendan baš 20. rujna, nije dvoumila nego je dici rekla „Ajte vi lipo jedriti, pa ćete posli doći!“. I tako, pobjednički pokal bit će za nju, našu dragu tetu Senku.
Baš lijepo. Usput, Sayonara će u ovoj sezoni i na regatu 100 milja oko Dugog otoka.
- Da, start je u Telašćici, oplovit će se Dugi otok, jedriti do Zlarina i natrag na cilj u Telašćici. Bit će zanimljivo.
Ukupno, dakle, Sayonara 057 prva, Jadranaš (Marko Kulišić) drugi, Babalu (Marko Gabre) treći, itd.
Jedna od zanimljivosti na regati bilo je i nadmetanje Najdraže te jedine (Damir Odak) i Kaje (Vladimir Eršek) takoreći u ciljnoj ravnini.
- Fotofiniš! Gle, gle, gle… pratilo se s terase i s mula kako će proći te dvije posade u grupi 4 gdje je, inače, Ruzina bila prva.
Na koncu, Najdraža te jedina nadmašila je Kaju za malo, sasvim malo…
- Čestitam!
- Čestitam!
Tako su, uz rukovanje, razmijenili riječi kormilari Odak i Eršek nakon što su primili pokale, a onda su uglavili sljedeći dvoboj. Čut će se i za to…
Prema protokolu pokale za plasmane po grupama i ukupno, podijelili su Draško Stipić, te dr Denis Bruketa, brat pokojnog Alena, čovjeka u čiju se čast okupilo ove godine 25 posada. Ulovio se i jedan Amerikanac. I ukrcao na Dušicu kod Žarka Jurage.
Will Price:
- What a wonderful world… Najbolja regata gdje sam bio!
Ima pravo neumrli Louis Armstrong!
U ime JK-a Uskok, koordinator regate Luka Jakovčev zaključio je događanja.
- Želimo zahvaliti svima koji su pomogli da se regata održi. Hvala Županijskoj lučkoj upravi i Marini Iž na besplatnom vezu za naše sudionike. Velika hvala našem sponzoru Marikomercu na donaciji tune za subotnji objed, također i Turističkoj zajednici grada Zadra. Hvala Ićiju, Hrvoju i cijeloj ekipi Take it Iži na golemoj pomoći oko organizacije i gostoprimstvu. Hvala Antoniji i Vladi, našim pomoćnim kuharima. Hvala Frani i barba Killeru, majstorima roštilja. Hvala Željku, Kaji, Sari, Marinu i svim ostalim našim konobarima i volonterima koji su odradili pripremu leda, logistiku i sve ono što se ne vidi, a bez čega ništa ne bi funkcioniralo. Hvala Pavlu i Supi što su ustupili brod za regatni odbor. Hvala našem regatnom odboru – Biliju, Noeli, Ivanu i meni. I jedan veliki pljesak za Ivana i Edina iz Boi benda za odličnu svirku i atmosferu u Velom Ižu.
Na koncu:
- Posebna hvala obitelji Bruketa što je i danas s nama i što skupa čuvamo uspomenu na Alena. Vidimo se i dogodine!
Zalogaj i piće, ćakula… Kiler sa suradnicima imao je neviđenu dinamiku pripreme specijaliteta na roštilju tako da je „zmija“ čekača na ukusni zalogaj za tren – nestala! Još je nešto maestrala i bilo u Zadarskom kanalu. Posade su se raštrkale, dio se spremao otputovati kućama. Jer, došli su izdaleka…
I još:
- Vidimo se i dogodine!
Plasmane po skupinama možete vidjeti ovdje.
Ukupni plasman možete vidjeti ovdje.
Tekst: Bernard Paleka
Foto: Luka Jakovčev, Roman Miler, Leo Kvarantan, Tomi Vugrinec, JK Uskok
