Subota 12.4.2025.
Bilo nas je na 26 od ukupno 85 brodova, sa ukupno 134 člana posade.
Kada se sve te brojke stave u „kašetu“ dolazimo do toga da je svaki treći brod došao iz našega kluba i da je svaki treći učesnik regate jedrio na brodovima pod našom zastavom.
Ali, ajmo mi sve po redu, od početka...
Pobjednik 12. regate krstaša Gladuša je Darko Smrkinić i njegova posada na brodu Sayonara 057.

Regata zanimljiva kao i uvijek, vjetar na moru od 1 do 12 cvorova, idelano za nas brod. Dobro smo startali, Melges 32 nas je dobro drzao sotovento prvu milju pa smo se lagano izbili ispred i sustigli Clean Sport One. Na Mrtovnjaku je vjetar oslabio, skrenuo na kratko desno za više od 100 stupnjeva pa smo to iskoristili i izbili napred što je pošlo za rukom i Melgesu. Nakon Mrtovanjaka smo dobro zaorcali kako bi dosli u friški zapadni reful koji smo iskoristili i počeli se spuštati na Balabru gdje je vjetar digao preko 10 čvorova. Nakon par virada ubrzo smo se našli pred Malom Lavdarom gdje nas je iznenadio upravo postavljeni skraćeni cilj. Pobjedu smo proslavili kod tete Senke, Rambove i Sinišine mame koja nas je kao i uvijek lijepo ugostila ali ovaj put je bilo posebno lijepo jer smo proslavili i Sinišin rodendan. Hvala Jk Guc i hvala Sale, malemu mistu na otoku Dugemu, vidimo se i dogodine! - Luka Smrkinić, Sayonara

Pobjednici u grupama su:
 Darko Smrkinić i posada na Sayonara 057
 Robert Sandalić i posada na brodu Jadranaši
 Darko Mičić i posada na brodu Malenki
 Ivan Žderić i posada na brodu Lana

Drugo mjesto su grupama su osvojili:
 Donat Jakovčev i posada na brodu Ruzina
 Marko Gabre i posada na brodu Babalu
 Jerolim Jurišić i posada na brodu Strila
 Tomislav Bašić i njegova obiteljska posada na Sinbadu

Treće mjesto u grupama su osvojili:
   Rajko Guberinić i posada na brodu Giordano Bruno
 Mato Mužević i posada na brodu Cro Dolphine

Regatu je u poprilično teškim uvjetma bezvjetrice uspješno završilo 19 naših posada.
Timski dolazak na Gladušu iniciran je i dogovoren na sastancima naše Sekcije krstaša, kao moguća prekretnica u načinu rada Kluba i nove ideje kako je potrebno promišljati ekipni klupski duh i način na
koji će se inicirati timski odlasci na regate prijateljskih klubova, u ovom slučaju nama omiljenog JK Guc-a iz Sali.
Nije tajna, Guc i Uskok se vole javno! Od kad je startala Gladuša, ima tome već više od 12 godina, naši su jedriličari tamo rado viđeni, dočekuje nas se i više nego srdačno, prijateljski i moglo bi se reći familijarno.
Kao što smo već rekli, ove godine je Gladuša dogurala do svog dvanaestog izdanja uz prijavljene 85 jedrilica.
Već u rano posljepodne tog petka saljska vala je bila gotovo puna brodova koji su polako dolazili sa svih strana.
Posvuda nasmijana lica, reže se sir i panceta, svira se i pjeva, nazdravlja se prijateljima i poznanicima.

Naši brodovi viju Uskokove zastave. Puno nas je. Lipo nas je za vidjeti. Ekipa cirkulira od broda do broda, malo kava u dva otvorena kafića, malo krma broda. Maritimo je van funkcije, reklo bi se ko da
nam fali komad onog osjećaja što je to i kako je na Sale kad je Maritimo tu.

Subota započinje sastankom kormilara ispred Općine. Upute su kratke. Start se odgađa za 11 00 zbog bezvjetrice.
U desetipo su svi ispred porta. Dižu se idra, zatežu se drifteri, probaju se kurservi u vitar. Vitar je lagan, promjenjiv, zapadnog smjera.
Startna procedura uredna, flota se dijeli na dva dijela, one koji su uspjeli odmiliti prema Mrtovnjaku i na one koji su ostali uz startnu liniju ispred Punte Bluda.
Na pola puta do Mrtovnjaka opća bezvjetrica. Milimo sa jedva čvor do dva. Drugi stoje.

Oko nas nastup preuzima skupina odraslih dupina. Skaču, rone, dolaze do brodova i usput bace
pogled preko boka na jedriličare na bandi broda.
Odlikaši se odvajaju, njih nekolicina prolazi Mrtovnjak pod genakerima dok smo mi još na pola milje od otoka. Vjetar lagano pojačava dok se približavamo okretu pod drifterom. Taman kad smo došli na
sto metara od otoka vidi se kako s gornje bande puše lipi maestalić. Taman koliko nam treba, mislim u sebi. Viramo jednom, jedra puna a brod stoji u mistu, viramo opet put otočića, struja nas vrati
pedeset metara dalje od točke s koje smo krenuli prije par minuta.
Cijelo vrijeme mislim kako smo zakačili neku mrižu ili parangal jer ne možeš onako stajati u mistu a idra baš lipo stoje i sve je kako triba...
Trebala nam je cijela vječnost da prođemo oko te punte dok nas lagano prelaze brodovi koji su ionako trebali biti dvi milje ispred nas.
Od Mrtovnjaka pa dalje je sve lakše, ide gore genaker i samo lagano prema Balabri uz dvi pojlabande.
Dan se bliži kraju. Nećemo stići do cilja, mislim u sebi. Na radiju nije bilo obavijesti o kraćenju.
Jedrimo pod genakerom, vjetar jača i dolazi po provi, skidamo i idemo na genou.
Konačno malo pravog vitra dok idemo prema Lavdari. Sve računam, bolje i na idra nego motor.
Ionako nećemo doći na vrime pa nam je sasvim svejedno. Na radio stanici nismo čuli obavijest o skraćenju.
Na naše opće čuđenje ispred sebe vidimo regatni brod i bovu cilja. Ostalo je još pa minuta do ograničenja.
Kacamo sve i jurimo koliko god možemo da uspješno završimo regatu poslje cijelog dana na moru.
Truba sa katamarana svira najljepši zvuk, završili smo!!!
U portu je već gužva, žurimo nešto pojesti pa put rive na proglašenje pobjednika. Ispred nas je duga noć i zabava na rivi.

Skupljamo se na parapetu i slikamo se za uspomenu na ovu regatu. Na poziv se odazvalo pedesetak ljudi sa naših brodova. Ova slika ostaje za uspomenu na ovaj savršeni vikend, a sasvim sam siguran da će nas drugi put na fotografiji biti puno više. 

Ovo su one stvari koje ostaju i koje se listaju godinama kasnije.Uspomene!
Uspomene na lipo vrime i drage ljude uz nas!

U ime Sekcije Krstaša čestitamo svim učesnicima na brodovima pod zastavom Uskoka, svim našim posadama koje su uspješno završili ovu regatu, svim pobjednicima po skupinama iz našega Kluba, a posebne čestitke idu Darku Smrkiniću i njegovoj posadi na odličnom jedrenju i ukupnoj pobjedi na regati.

Piše: Ozren Ivanov