Na povoljnom vjetru podigni jedra!
Murasaki Šikibu
Minutu i pol potrajao je sastanak kormilara prije regate.
- Idemo poslije starta do Idule, okrećemo na lijevo, pa na cilju oko crvene bove s desne strane i onda ćemo vidjeti hoćemo li do Ošljaka. Ako da, onda ćemo oko Ošljaka s lijeve strane i onda do cilja – kratko je iznio bitne informacije Rajko Guberinić koji je, u suradnji s JK Uskok, regatu organizirao sa Žarkom Juragom.
Pitati nije ima nitko ništa, osim što je još rečeno da će se zapisivati vremena, a da će kao suci sve nadzirati i voditi računa o regularnosti Mate Juras i Ivan Zelenčić Zele.
- Ajmo ća!
Tako je rekao barba Žarko Juraga, skiper jedrilice Dušica. Njegovu su posadu činili Marijan Lokmić, Zoran Zorko, Boris Fakin, Predrag Poznić i Petar Ruženić.
- A ti? Ti si isto posada! – kaže barba Žarko.
Obratio se meni, doljepotpisanom, kojega je „ukrcao“ još prije 20 dana kad smo razgovarali za najavu prve Trening regate.
- Više sam kao neki balast…
- Ma kakvi! Ti si posada, ali nećeš ništa raditi. Samo sidi, gledaj i uživaj!
Ha… dopalo me, recimo, molati konope na privezištu. To sam uspješno odradio ujedno se moleći Nebesima da mi barba Žarko ne bi slučajno kazao da na brodu moram neki konop vezati ili slično, Jer, od svih mogućih čvorova na ovom svijetu ja znam vezati samo jedan. Onaj na – špigeti!
- Ma, ne boj se, u sigurnim si rukama. Evo, mi smo posada s broda Jonathan Livingston II, ali danas ćemo jedriti s barba Žarkom. Inače se zovemo Morski vukovi i uskoro ćemo organizirati u suradnji s Uskokom prvu Vučju regatu – govori Marijan Lokmić.
A… zato je na jarbol, malo iznad trokutaske Uskokove zastave, privezana i jedna s natpisom Morski vukovi i Vuk dlaku mijenja, ali posadu nikada!
Moj Bože, koliko riječi, a još nismo ni do startne linije došli. Malo smo manevrirali kao i drugi, pa je iz etera došla obavijest da je Nirvana (kormilar Ivan Nemeš) ostala bez glavnog jedra, a onda smo još pet minuta kružili i barba Žarko je oštro izgovarao zapovijedi, pa je ugasio motor kad je predviđeno i nastala je – tišina. Čuje se samo zvuk valova o brodske stijenke. Nitko ne govori, svi zapeti k’o puške. Čekamo start. Samo barba Žarko odbrojava: Još Minuta i pol… minuta… i onda:
- Izvlači, stisni jedro!
Sirena se oglasila u 11, 10.
Mene je barba Žarko posjeo lijevo od kormila, na povišeni položaj.
- Samo gledaj!
Neke su jedrilice odmakle, a oko 11, 36 i ja, laik, osjetio sam da je vjetar pojačao. Na lijevom smo boku i plovimo prema Ugljanu. Nije mi baš jasno zašto, ali nije to moja briga.
- Kad padne na 7 – 8 onda ćemo rolati!
Posada sve radi bez problema. Skida jedno jedro, sprema ga u kabinu. Sad smo na desnom boku, a dignuta je đenova i plovimo usporedo s ugljanskom obalom. U 11, 59 bilo je vjetra 10, 5 čvorova, a u 12, 10 barba Žarko govori:
- Još pet milja do Idule!
Nešto prije susrele su se linija kojom Dušica plovi i linija jednoga jata dupina, pa smo se malo divili tim plemenitim morskim stanovnicima. I gledao sam, a ne možeš ne vidjeti, gomile i gomile kuća razasutih od Puntamike do Petrčana, a na drugoj strani isto. Kuće, kuće, kuće…
- Kurenat je južni! Je li razumiš!?
Onda je barba Žarko objasnio zašto je južni, a posadi je kazao da još malo pa ćemo kurs prema Iduli. Opet je napravljena promjena na jedrilju, sad smo na lijevom boku, popuštala se đenova, itd.
- Tko je ono iza nas?
Netko je rekao da su to Kicoš i Gringo. Onda je posada molala đenovu u 13, 27 i izvela druge radnje, a malo je vjetar bio pao, pa je valjalo „vući i armati“, potom rolati đenovu i podići đenaker.
- Narančasti je, a ima 23 godine!
Tako mi je odgovorio barba Žarko kad sam ga, laik kakav jesam, pitao da kakvo je to jedro.
Plovimo sedam milja, onda u 14, 30 skidaju đenaker, a u 14, 33 izvlače đenovu i kod crvene bove sudac Zelenčić Zele traži da se brod identificira.
- Kako su ovi ispred nas zaplovili prema Ošljaku i mi ćemo!
U visini pristaništa na Ošljaku bili smo u 15, 02, a iza nas Kicoš i Gringo malo su se „koškali“ s trajektom, ali prošli su.
- Bit ćemo oko četiri ure na kraju!
To je bila barba Žarkova prognoza. No, ciljnu crtu presjekli smo točno u 15, 51. Ionako kao „balast“ nisam imao što raditi pa sam gledao na uru. Još malo manovra, uključen je motor, a posada u tren oka sprema sve na svoje mjesto. S puntamiškoga kampanela tuklo je četiri ure kad smo uplovili u luku i privezali se. Srećom, nije me dopalo ništa oko konopa…
- Eto, kako je bilo! Izvrsno. Vidjet ćemo kakav je svekoliki plasman, ali smo u svojoj skupini sigurno prvi – šali se barba Žarko.
Iskočio sam na mul. Malo jesam bio propuhan, ali nije štrapalo i sve je, ajmo reći, bilo dobro. Barba Žarko i Morski vukovi pazili su me, a bio je i Luka Jakovčev s Ruzine provjeravao kako mi ide.
Na kopnu, dakako, uslijedio je domjenak. Kiler je napekao svinjske vratine, a barba Žarko dan prije pripremio fažol na salatu. Bilo je i slatkoga.
Pobjednik?
- A eto, kod Morskih orgulja uspjeli smo proći Ruzinu i doći prvi – govori Rajko Guberinić, kormilar Giordana Bruna.
Njegovu su posadu činili još Anna Kostov, Nina Kostović, Leo Kvarantan (koji je napravio tijekom regate sjajne fotografije), Sarita Bukovčan, Nikola Grozdanić, Marijana Tokić i Matija Lapić.
Nego, kako je u cjelini prošla regata?
- Zadovoljni smo. Za prvi put sve je bilo dobro. Ima li naznaka da bismo uskoro mogli organizirati i Trening ligu? Ima! – kratko će Rajko.
Završno, na prigodnoj su svečanosti bili proglašenje i dodjela simboličnih nagrada i priznanja. Tri fotografije osigurala je Anna Kostov, a sve ostale uz ovaj tekst dao je Leo Kvarantan.
Organizator je objavio za redoslijed:
- Brodovi koji su prošli kroz cilj: Giordano Bruno (Rajko Guberinić), Ruzina (Lovre Grzunov), Hakuna Matata (Luka Smrkinić), Fastnet (Vice Baričić), Dušica (Žarko Juraga), Kicoš (Zdenko Basarić), Gringo (Dino Kocet), Jadranka (Đuro Sekelj), Ines (Želimir Mazor). Po skupinama: I – Giordano Bruno, II – Fastnet; III – Dušica; IV – Jadranka, Ines, Rovinj (Davor Marčec), Nirvana; V – Ruzina, Kicoš, Gringo, Mare (Mihovil Domijan); V I – Hakuna Matata, J 70 (Nando Gregov), One Eleven, Loredana.
Na koncu, jesam ponešto shvatio o jedrenju. Čuo silne izraze iz jedriličarskoga žargona (stvarno, zašto netko ne prikupi, obradi i objavi zamašni leksikon jedriličarskoga nazivlja!?), ugodno mi je bilo na Dušici, prije i poslije regate… Samo jednu stvar nisam nikako mogao – pronaći pravi izraz kojim bih opisao zvuk koji prati jedrilice, a koji nastaje u plesu brodskoga trupa s valovima i vjetrom. Još razbijam glavu, ali jednoga dana možda ću se sjetiti…
Pojedinosti o regati možete vidjeti ovdje.
Bernard Paleka
