Mjesec svibanj u 2026. doista je bio Mjesec otvorenih vrata u Jedriličarskom klubu Uskok. Svaki su se utorak, naime, u posjetu Školi jedrenja izmijenjivali mališani iz zadarskih dječjih vrtića. I nije to bio tek tako, neki kurtoazan posjet. Ne…
- Jedrimo!
Pretposljednjega svibanjskoga utorka, 19. dana u mjesecu, do Vitrenjaka su svratili mališani iz Dječjega vrtića Radost, PO Jadran.
- Eto, sve je morski povezano… Imamo ime Jadran, a ove dvije skupine mališana nose nazive Koralji, odnosno Periske – zbori jedna od četiriju teta.
Kako i spada mališani su sa sobom donijeli dva oslikana jedra. Ima se tu što vidjeti, ljudi, priroda… Dječja mašta može svašta.
- Mališana ima trideset i petoro u dobi u različitoj dobi – informira teta.
Četiri tete – Tanja, Anamarija, Irena i Iva – uvele su posjetitelje u hangar. Naravno da su prije toga trenerica Marija Uhoda i njezini asistenti Allya Ogrinc i Miho Delaš sve pripremili.
- Ovo su jedrilice klase Optimist – govori trenerica Marija.
Mališani gledaju, zanima ih što sve na jedrilici ima, zašto ovo, zašto ono… A nestrpljivi, skakuću s noge na nogu i jedva čekaju sjesti u jedrilicu. Kod pontona se postrojili, a onu koja će prva ili onoga koji će prvi zajedriti nije baš jednostavno izabrati…
- Malena, hajde ti!
Maleni se priključio i Miho i s trenericom Marijom, zajedriše… Nije baš da je vjetra u izobilju, ali za jedrenje u portu, dovoljno je.
Nakon što su Malena i Miho probili led, krenuše i ostali. Jedna teta nabraja imena:
- Dakle, Malena, Miho, Tereza, Šime, Luka, Tamara, Rino, Val Emanuel, Petar, Drago, Bepo, Pavle, Nikola, Iskra, Asja, Pavla, Hana, Doris, Emili, Roza, Erik, Gabi, Borna, Vito, Bruno, Val, Sara, Mateo, Frane, Elena, Toma, Vito, Đina i Tina.
U jedrilice kod trenerice Marije, te kod spretnih kormilara, demonstratora i instruktora Allyje i Mihe, sjedaju po dvoje. Brzo se to izmjenjuje.
- A meni je bilo dobro – kratko će Tereza.
- I meni. Ja sam prvi put u jedrilici. Već sam se vozio u gumenjaku, ali u jedrilici nisam – nešto je rječitiji Šime.
Kako plovi jedrilica?
- Jedrilica plovi na – zrak!
A što je zrak?
- To ti je ono, znaš, bura. I jugo!
Šime je, eto, na dobrom putu da postane jedriličar.
- A je, volio bih jedriti. Lipo je to!
Na prigodnom stoliću okrjepa, svježega voća ima. Tereza, recimo, konzumira trešnje.
- A kad volim!
Prometno je na pontonu. Sad su se već oslobodili i oni što su u početku sve promatrali malo ispod oka.
- Maaaa, već sam ja jedrio – kaže Val.
Nije ni čudo, tata je Stipe jedriličar.
- On je sad na brodu!
Jedna, pak, djevojčica, nakon što je odjedrila svoje, poskakuje i plješće.
- Ja bih ovako svaki dan!
Baš svaki, Iskra?
- Da, da, svaki dan!!!
Trideset i petoro mališana, a zadnji bijahu Malena i Bepo. Njih se čekalo.
- Zanimalo me kako je drugi put – reći će Malena.
Ona je i otvorila i zatvorila „regatu“ i kad je s Bepom došla do platoa ispred hangara, eto svih jedriličarki i jedriličara za fotografiranje.
Pozdrav s Vitrenjaka…
Tekst: Bernard Paleka
Foto: JK Uskok
