Dan je bio baš kakav treba i biti kad je u pitanju berba maslina. Izjutra malo friško, ali malo poslije sunce se dovuče do one točke kad zracima otopli svako stvorenje, a svjetlom svojim potakne ga na akciju.
- Uprava je prihvatila ideju da pozovemo članstvo u berbu. Ujedno, ulje što će ga tijesak i aparatura izvući iz maslinova ploda, bit će u humanitarnu svrhu – kazuje Draško Stipić, predsjednik.
Upravo je on preko društvenih mreža i pozvao članstvo, a vijest se i usmeno prenosila. U srijedu, 14. listopada 2026. skupila se ekipa. Dobro opremljena za berbu. Skale, cerade, kašete, električna pomagala, akumulatori i puno – dobre volje!
- Koliko bi moglo biti ploda? Ha, malo bolje upoznati s maslinarstvom smatraju da bi mogla biti riječ o oko 500 kilograma. Opet, vidjet ćemo točno koliko će biti kad berba završi.
Predsjednik odmah ističe da je termin za meljavu Uskokovih maslina uglavio Marin Milardović.
- On je ustupio svoj termin, a to je na dan berbe oko 21 sat.
Tek je prošlo devet u srijedu, u klupski kafić navraćahu ljubitelji kave i friškoga zraka, čistoga pogleda na Ugljan i na Zadarski kanal, na morsko plavetnilo…
- Mi ćemo ovaj sektor ovdje – govori Denis Karlović, tajnik.
Pokazuje pritom na četiri masline što se davno smjestihu na jugozapadnom dijelu terase. Gori – doli po skalama, tajniku su dali ruku i neki klupski zaposlenici. Mežu njima i kontinentalac Željko. Da, kontinentalac, ali sa zadarskom adresom.
- A dobro je, lijepo je vrijeme, a u društvu je ugodno – dobacuje Željko sa skala između zamaha rukama i branja, ma baš lipih, plodova.
Četiri su masline tu, a koliko ih je u drugom sektoru?
- Triba pobrojiti! Otkad su tu? Bogme, otkad je i klub na Vitrenjaku. Još je bio zog, bio je bunker, samo jedna zgrada… okolo još neuređeno – zbori barba Ive Ivanković.
Onaj tko je planirao sadnju, dobro je planirao. Na zgodnoj površini nalazi se 31 stup, što bi rekli boduli.
- Branje? Paaaa, nije to problem. Berem svake godine obiteljske masline, doli u Poljani i Lukoranu – kaže Darija Perić.
Ove godine Uskok organizirao branje prije obitelji, pa je…
- Ma, triba pomoći – govori Darija berući plodove na dostupnim granama ručno, bez pomagala.
Rasporedilo se više od 20 beračica i berača. Ide to njima.
- Vidiš, ovako…
Mali tečaj rukovanja električnim pomagalom drži Marin Milardović. Onaj koji pita je Niko Jakovčev.
- Uzmi u ruke, on sam češlja!
Marinov tečaj potrajao je taman toliko koliko je bilo potrebno da izgovori rečenicu. Niko je, odmah se vidjelo, položio ispit. Rukovaše pomagalom kao da se, rekli bi, rodio s njim.
Malo dalje, u svom podsektoru, radili su Draško Stipić, Luka Jakovčev, Josip Stipčević, barba Ive, Emil Gregov…, već spomenuta Darija…
- Kašete su u kombiju – govori Draško.
Sve ide k’o po loju. Tu i nije potreban nekakav predradnik. A berači, o čemu razgovaraju?
- Nego, barba Ive, koliko ono imate maslina u Erveniku?
To pita Luka Jakovčev.
- Oko tisuću i 400. Organiziramo tako da u sedam dana berba bude gotova. Kad je dobra godina, to je oko tisuću dvisto kila dnevno.
Barba Ive nije propustio dobaciti da su ovakve zgode u području što ga on ispravno zove radom za opće dobro. Jer, ova se berba preko meljave i dopreme ulja iz Nadina treba još rastegnuti i na završnicu.
- U svakom slučaju, klupska donacija bit će humanitarne naravi – potvrđuje još jednom Draško Stipić.
U jednom podsektoru beračica je bila Antonela Kačan.
- Ništa nije problem, boduli znaju što je berba! I što triba sve raditi.
Antonela zavidnom vještinom bere plodove, potom s kolegama ceradu poteže, zavrće i još ponešto da bi plodovi lakše u kašetu, onda žvelto ceradu prostire pod sljedeću maslinu…
- Nema dangube!
Odjednom, neka graja iz smjera hangara.
- Ja ću prvi!
- Nećeš nego ću ja!
- Ja, ću, ja ću…!
Ispred Noele Petešić trči jedan kvartet. Trojac u kojm su dvojica u jedriličarskim odijelima, a treći obično, te mala dama. U hipu, eto trojca na maslini. Dok si trepnuo, oni se uzverali! Ta, jedriličari su, nije neka tamo maslina strašna.
- Neo!
- Gabrijel!
- Emanue!
Viče trojac s masline. Na zemlji, pak, mala dama:
- Marčelina! Ja sam već brala masline. Kod dida u Ždrelcu. Znam sve…
Oni su iz Škole jedrenja. Bitan je njihov doprinos ovoj berbi.
- Svaka je ruka dobrodošla! – konstatira Marin Milardović.
Oba su sektora u danom trenutku pošla na ukusnu marendu. Potom navalila na preostale masline. Kad je sve bilo gotovo, drito u Uljaru Nadin kod Željka Vrsaljka. I kad mlin i aparatura naprave svoje, doma. Onda će doći i dan kad će Uskok ulje donirati nekomu komu treba. Barba Ive, u pravu ste – to je rad za opće dobro…
Tekst: Bernard Paleka
Foto: JK Uskok
