LJETNA ĆAKULA – Lovre Marfat: Svi dječaci igraju nogomet, košarku… pa sam igrao i ja. Ali, našao sam se u jedrenju!

Ako si moru rođen na dlanu

i sam si more, i sam si val

Vesna Parun, More

Obitelj Marfat, kad su okolnosti dopuštale, voljela je šetati Zadrom. Tako i do Vitrenjaka, oko njega i dalje… Noge čvrsto na kopnu, pred očima Zadarski kanal. I gungula u JK Uskok.

• Šetali smo, tako, jednom baš oko kluba, a imao sam šest godina, možda koji mjesec više. U jednom sam trenu kazao: I ja bih…!

Gotovo da je odmah bilo sve jasno, Lovre je poželio – jedriti!

• Privukla me ta živost oko hangara, pa isplovljavanja iz porta, jedrenje po Zadarskom kanalu…

Godina je 2006. i Lovre je još predškolac. Ujesen će u prvi razred OŠ-e Petra Preradovića.

• Roditelji su odobrili da se upišem u Školu jedrenja. Bio sam odlučan. Možda tada još nisam posve bio svjestan koliko, zapravo, volim more, brodove, vjetar…

Ugljanski su korijeni obitelji Marfat.

• Dido je imao brod, išao na ribe i plovio nekim drugim poslovima. Kao dječačić rado sam bio s njim na moru, s drugima isto.

Brodova ima svakojakih. Jedrilice što ih je Lovre pomno promatrao na Vitrenjaku bile su mu privlačne.

• Vidio sam da djevojčice i dječaci ulaze u jedrilice, manevriraju, isplovljavaju, jedre…

Najprije, kaže, nakon što se upisao i došao na prvi sat, nije odmah ušao u jedrilicu, nego…

• Rekao sam da ću sutradan. Tako je i bilo.

Skupinu u kojoj je bio Lovre u Školi jedrenja vodio je Berto Jadrešin.

• S trenerom Bertom radili smo neko vrijeme i onda je došla Daniela Gluhan, trenerica. Prešao sam u njezinu skupinu. Relativno brzo počeo sam ići na regate. S nekih sedam godina i nešto bio sam na nekoj regati u Splitu.

Dječak Lovre volio je mnoge sportske aktivnosti i igre, ali sam ga je jedrenje privuklo. I čvrsto zgrabilo.

• Svi dječaci igraju nogomet, košarku… pa sam i ja. Ali, u jedrenju sam se našao. Imam u sebi visoku razinu kompetitivnosti, a boraveći u jedrilici, snalazeći se na moru, u svakakvim uvjetima, dolazio sam i na različite ideje. Na primjer, kako riješiti neku situaciju, iskoristiti reful i slično.

Danas, dosta godina poslije, Lovre hoće reći da mu je jedrenje omogućilo da dobro vidi i uočava i ono što je iza obzorja.

• Puno se gleda, razmišlja, analizira, brzo se donose odluke i onda se što prije one realiziraju. Druga dimenzija je fizički segment, a tu nikad nisam imao neki problem. Bio sam lagašan, ali jak.

U jedriličarskom miljeu brzo se usvoji i razvije vještina komunikacije, bilo s kolegicama i kolegama, s trenerom – trenericom, s mnogim drugim ljudima.

• Upoznajemo jedni druge. Razumiješ ljude, a razgovor otvara brojne teme.

Govori i da bi mu i „cili dan“ bilo premalo biti na moru.

• Zaokupljen si, neprekidno u akciji, mentalnoj i fizičkoj. Na moru se brzo mijenjaju uvjeti, vjetar je sad ovakav, sad onakav, struje… Kad se jednom dovedeš da na regati budeš spreman na sve, pa ako budeš prvi, dubinski te prožme osjećaj „To je to, mogu…“. Danas slobodno mogu reći da sam relativno brzo vidio da sam i među onima iz vrha konkurentan.

S nekih devet, deset godina Lovre je već izbio u skupinu najboljih u Hrvatskoj.

• Gmitrović, Kljuš, Stevanović… Bilo je tu i drugih, naravno.

Dohvatio je i reprezentativni status.

• Na jednom SP, 2013., imao sam 12, 13 bodova manje od trećeplasiranoga. I onda!? Onda sam imao dva loša dana. I bio sam na koncu 13. No, to je jedrenje.

Nizale su se i domaće i međunarodne regate. Na EP momčadsko Lovre je bio četvrti, na EP u Irskoj 2014. bio je pojedinačno 28. Imao je i niz zapaženih plasmana na Gardi i na drugim međunarodnim natjecanjima, kao i na domaćim.

• Bio sam, ne znam, dvije, tri godine u reprezentaciji. Rado se sjećam razdoblja iz klase Optimist.

Poslije osnovne škole, uslijedilo je gimnazijsko obrazovanje. Naravno, došao je i prijelaz u drugu klasu.

• S Karlom Vrsaljkom jedrio sam u 420 i u 49-er. Trener nam je bio Karlo Krpeljević.

Prošlo je neko vrijeme.

• Potrebno je složiti mnogo elemenata da bi se netko nastavio jedrenjem baviti na veoma visokoj razini. Ja sam se okrenuo školi i obrazovanju. Da me netko milijun puta pita što mi je jedrenje dalo, isto ću toliko puta reći – usavršavanje sposobnosti snalaženja u prostoru i u vremenu, sposobnost provođenja dubinske analize, darovalo mi je boravak na zraku, na moru, slobodu otvorenog prostora, razvijanje socijalnih vještina. Mojoj osobi otvoreni je prostor prirodno okruženje i jedrenje mi je omogućilo bivanje na otvorenom. Život s prirodom, visoka razina ekološke svijesti…

Na Pomorskom odjela Sveučilišta u Zadru Lovre se opredijelio za nautiku.

• More, more, more… Plovit ću, najvjerojatnije u trgovačkoj mornarici.

A jedrenje?

• Bio sam skiper na jednoj regati Zadarska koka, nadam se da ću i na drugim regatama kad uzmognem. U dubini sebe imam snažnu želju imati svoju jedrilicu i kad god bude moguće, jedriti.

Možda jednog dana i biti – trener!?

• Ne bih to odbacio. Puno sam naučio od onog prvog dana u Školi jedrenja, a poznajem i ljudsko tijelo i znam što treba raditi. Vidjet ćemo…

Puno se nauče mladi jedriličarke i jedriličari – samopožrtvovanju, samodisciplini i disciplini, kolegijalnosti, solidarnosti, strpljenju, razumijevanju i sebe i drugih i mora i vjetra. Da o brizi za opremu i ne govorimo.

• Mi jedriličari svi brzo shvatimo što i kad treba uraditi. Nikad nije bio meni problem, a obitelj je, naravno, pomogla.

Nasljednik će, naravno, brzo u jedrilicu!

• Ha, ha… nadam se da će izabrati što ga veseli!

Tekst: Bernard Paleka

Foto: Arhiv obitelji Marfat