Da, da… brodogradilište može biti i na nekoliko običnih stolova! U klupskoj dvorani, na katu, spojeni su stolovi, zaštićeni, pripravni biti priručno skladište brodograđevnoga materijala, alata i opreme. JK Uskok i Kanata, zadarska udruga za istraživanje i zaštitu maritimne baštine, lijepo surađuju.
- Imamo cijeli niz događanja i aktivnosti, između ostaloga i ekološku brodogradnju od naplavina – kazuje Tomislav Tičić, predsjednik Kanate.
U subotu, 17. listopada 2026. jedva su cure i dečki iz Škole jedrenja dočekali kad će zasukati rukave pod radnim naslovom Mareta i maketa.
- Ova je aktivnost njima itekako zanimljiva – reći će Mate Ivić, trener.
Na nekoliko spojenih stolova prethodno su Josipa Kolanović, Tomislav Tičić i Ljubomir Zrilić (svi iz Kanate) uz pomoć Marije Uhoda iz kluba, pripremili sve. Čak dvije velike vreće raznolikih naplavina rasporedili su tako da svima bude na dohvat, postavili potrebnu opremu…
- Naplavina je pokupljena s obala otoka Žuta – kaže Tomislav Tičić.
Kad je ekipa došla, upravo ih je on upoznao s nekim pojedinostima. Ono što je najbitnije jest da se i od svakovrsnih naplavina napraviti može… recimo – brod!
- Dječja mašta radi, a ova aktivnost je sjajna i za razvoj motoričkih vještina.
Čovjek je sa strane morao dobro motriti što su sve, kako i zašto cure i dečki radili. Od komada drva, bivših dasaka i daščica, grana, komadića nekih maslina koje su, pitaj boga odakle doplutale do Žuta… u hipu su počeli konstruirati brodove. U pravilu – jedrilice! Njihova je mašta neiscrpna i bogata pa od nekog komadićka, u kojemu netko vidi samo drvce za potpalu, oni učas naprave trup, kormilo, jarbol…
- Zanimljivo je. Ja sam prije radila brodiće od plastike, a prvi put radim od drva– zbori Allya.
Njezin kolega Lučano učas je složio svoju maketu.
- Evo! Ovo je jarbol, ovo je lantina, ovo je kormilo, ovo je trup, ovo je kolumba… – izgovorio je Lučano u jednom dahu.
Onda je otišao potražiti platno pa je skrojio i postavio jedro. Potom išao pomagati drugima…
Žagor je oko stola. Poput pravih inženjerki i inženjera, majstora… svi rade. Složile su se i male ekipe, začudna je dječja sposobnost suradnje i koordinacije.
- Sad krojim jedro – kaže Mia.
Barata škarama, a ne treba joj šablona. Slično je i u ekipi gdje su Anđa, Luka i Aurora.
- Kad jedro bude gotovo, postavit ćemo ga na njegovo mjesto – govori Luka u ime ekipe.
Jedan od vrlih majstora je i Andro. On je sa sobom donio alat – pilu, rašpu… I onda svakomu pomogao.
- I ja sam jedriličar! – kaže Andro.
Brodograditeljice i brodograditelji bijahu Tino, Allya, Lučano, Paško, Pave, Lana, Mia, Nika, Mola, Kiano, Neo, Dominik, Marino, Val, Gabrijel, pa Toni, Toni i Toni, Aurora Anđa, Luka, Aviana, Šime, Miho, Noah, Petar, Emanuel, Maks, Roza, Ljupka, Anja i Andro.
Tu i tamo Josipa, Tomislav i Ljubo, a prema potrebi i trener Mate, koordinatorica Marija, te Stipe ponekom daju savjet ili pomognu nešto sitno. Uglavnom, drvna građa praktički je iskorištena do zadnje daščice i dječjom maštom i spretnošću pretvorena u čudesna plovila.
Na koncu – porinuće. U portu je bila mala svečanost, flota je porinuta i plovila je i plovila…
U svega u nešto manje od dvi ure…
Tekst: Bernard Paleka
Foto: JK Uskok
